Redakcija naučnog programa - pola veka i još pride
Da su ponosne osnivače Redakcije naučnog programa Televizije Beograd pitali kako će izgledati i na koji način će raditi Redakcija posle tačno pola veka, zasigurno niko ne bi izmaštao taj 1. maj 2020. koji smo dočekali zaključani u kućama usled pandemije virusa korona, uz kompjutere, radeći emisije u zajedničkom virtuelnom prostoru preko interneta. Fizički odvojeni jedni od drugih, svi koji učestvuju u procesu proizvodnje i emitovanju Naučnog programa, danas koriste prednosti digitalnih tehnologija i interneta, izveštavajući u isto vreme o dostignućima veštačke inteligencije koja preti da ukine brojna zanimanja, uključujući i novinarstvo.
 
Danas, kada su kamere sve manje i lakše, a optika sve senzitivnija, kada se snimljeni materijal čuva u memoriji hard diska, a montaža radi u različitim kompjuterskim programima, jako je teško zamisliti vreme kada su se televizijske emisije snimale glomaznim i teškim kamerama, a montaža sastojala od seckanja i lepljenja prethodno razvijene filmske trake. A upravo je tako bilo kada je nastajala Televizija Beograd, u kojoj je paralelno sa informativno-političkim i kulturno-zabavnim, počeo da se prikazuje, a onda i proizvodi obrazovno-naučni televizijski sadržaj.
 
Insert iz ruskog naučnog filma „Sputnjik” prikazan na Televiziji Beograd 1958. odškrinuo je „prozor u svet” i za naučne sadržaje. Snažan podstrek za popularizaciju nauke putem novog medija pružio je Međunarodni festival naučnotehničkog filma održan 1958. u Beogradu. Prof. Pavle Savić, svetski poznati istraživač nuklearne fisije, osnivač Nuklearnog instituta u Vinči, predložio je studenta Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, kasnije i jednog od urednika u Redakciji naučnog programa, Aleksandra Đulejića da kao „stručno lice obavlja urednički posao oko prikazivanja naučnih priloga i filmova na Televiziji Beograd”. I to su začeci buduće Naučne redakcije, čijem osnivanju je prethodilo formiranje Obrazovno-naučnog programa 1964. pod rukovodstvom Miroljuba Jevtovića.
 
Prva serija obrazovno-naučnog karaktera nosila je naziv Iz industrije – za industriju. Imala je 20 epizoda, a urednici su bili Igor Holotkov i Dušan Milovanović. Prvu nagradu za emisije naučnog karaktera Televizija Beograd dobila je 1965. godine na festivalu na Bledu za jednu epizodu serije Čovek i rad. Sledeće, 1966. godine, na istom festivalu, prva nagrada je pripala opet beogradskoj televiziji za emisiju iz serije Rečnik života, a svoje treće učešće na bledskom festivalu, 1972. godine, naučni program obeležava nagradom i za emisiju Lepenski Vir.
 
Naučna redakcija je zvanično formirana 1. maja 1970. godine, a njen prvi, konkursom izabrani urednik bio je književnik Vojislav Čolanović.
 
Prva serija koju je 1970. godine proizvela i emitovala novoformirana Redakcija bila je Nauka 70. Imala je 11 epizoda u trajanju od po 45 min. Urednici su bili Ilja Slani, Aleksandar Đulejić i Dragan Jevtić. Posle nje, nizale su se serije Savremeni svet, Enciklopedija, Dijagnoze, Budućnost koja je počela, Horizonti, 30 dana u nauci, Poslednja oaza, Naučni studio i mnoge druge.
 
Stizala su i najviša priznanja na prestižnim domaćim i stranim smotrama: Rezus faktor Dragana Jevtića, Gran-pri na Festivalu medicinskih filmova u Varni, Umesto kristalne kugle na Berlinskom festivalu Pri futura, Čarobnjak prenapregnutog betona Vojislava Čolanovića, Govor i proteza Veroslave Tadić, Maslina – drvo koje znači i Drugi zakon termodinamike Aleksandra Spasića. Čovek i rad, Rečnik života i Lepenski vir su emisije koje su donele nagrade sa festivala na Bledu. Većinu ovih emisija režirali su Jelašin Sinovec, Dragutin Кostić, Milena Mirković i Mirjana Кeser.
 
Pred kraj 20. veka, uprkos sve skromnijim produkcionim mogućnostima koje su uslovila burna politička vremena na našim prostorima i ekonomska kriza, Naučna redakcija je nastavila da osluškuje ritam razvoja svetske nauke i da ključne promene u različitim domenima nauke komentariše uz pomoć domaćih stručnjaka. Ne odustajući od misije popularizacije naučnih istraživanja, savremenih dostignuća i naučne tradicije nastale su serije: Radost saznanja, Ex libris, NIT (Nauka i Tehnologija), Arheometalurgija, Čuvari tradicije, Etnološki zapisi, Naučni forum, Кoji prozor da otvorim, Naučni leksikon, Arheološko leto, XX vek, Istorija srpske arheologije … I pored brojnih teškoća, do početka 21. veka Naučna redakcija postala je najtrofejnija redakcija u istoriji TV Beograd.
 
Nagrade su nastavile da se nižu i posle 2000. godine, najviše u domenu etnolškog televizijskog filma koji ima zavidnu tradiciju u Naučnom programu (Gran-pri festivala „Zlatni pastir” 2004, Specijalno priznanje – FESTEF 2006, Prva nagrada – Zlatna bukulja 2007, Prva nagrada za najbolju etno-seriju Zlatna bukulja 2008. i dr.), ali i u oblasti novih tehnologija, čiji je ubrzani razvoj počeo da utiče na sve aspekte života i rada savremenog čoveka (Gran-pri za izuzetan doprinos primene ICT 2004, Invent diploma – zlatna medalja sa likom Nikole Tesle 2004, Posebno priznanje za najbolje ostvarenje u oblasti ICT – Diskobolos 2009. i dr.). Osim nagrada, za emisije Redakcije naučnog programa stizale su diplome i povelje (BOSI FEST za najbolju televizijsku emisiju 2010, FILMSКO BDENJE DUŠE 2011, Povelja za poseban doprinos medijskoj afirmaciji nasleđa Mihajla Idvorskog Pupina 2011 i dr.)
 
Stasala je nova generacija urednika koja se prilagođavala brzim tehnološkim promenama u načinu produkcije televizijskog programa neprestano istražujući nove medijske forme koje komuniciraju sa savremenim gledaocem. Pokrenuti su novi serijali, organizovane emisije takmičarskog karaktera, ostvarene koprodukcije: Inovacije – korak dalje, Naučni kafe, Dobro je znati, Кuća nauke, Nove tehnologije u obrazovanju, Nauka u pokretu, Dekodiranje nauke, Jestiva istorija, Od pigmenta do koncepta, Odgonetanje tela, Srpski sanitet u Velikom ratu, Savin vrt i mnoge druge.
 
Redakcija naučnog programa nastavila je misiju popularizacije nauke i očuvanja tradicije u novom medijskom okruženju, iskoračujući iz krutih tematskih okvira, povezujući naučna i tehnološka saznanja sa kulutrom, umetnošću i obrazovanjem. O tome svedoče serijali u pripremi: Superheroji medijske pismenosti, Od pluga do digitalne farme, TV hemija i druge. Jer, bez obzira na koji način se program proizvodio i plasirao, da li preko različitih mobilnih uređaja, video platformi, televizije na zahtev ili na tradicionalan način, put do gledalaca vodi kroz kvalitetan i zanimljiv sadržaja, dobro ispričanu priču, jasno objašnjen i najsloženiji naučni problem, kao i pre više od pola veka.
 
 
Jelena Micić, Aleksandra Šarković, Ilija Cerović