MFEF 2022

 

 

 

 

 

 

Poslednje festivalske večeri, 6. oktobra 2022. godine u 20 časova u kino sali Etnografskog muzeja u Beogradu,održano je svečano zatvaranje 31. međunarodnog festivala etnološkog filma. Međunarodni žiri u sastavu Sandrin Lonk, etnomuzikološkinja i antropološkinja, Megan Barker, antropološkinjai Ivan Milosavljević, režiser, pregledao je i ocenio filmove iz takmičarskih programa Festivala.
 
Međunarodni žiri Festivala odlučio je da dodeli sledeće nagrade filmovima, uz sledeća obrazloženja:
 
 
Glavna nagrada Grandprix„Dragoslav Antonijević”filmu
Marija + Toma,režija Eluned Zoe Ajano i Alesandra Tatić, Srbija
„Marija + Toma” je šarmantan, gorko-sladak film. Očaravajuć svojom prividnom jednostavnošću, ovaj kratki film sažima mnoge priče – male priče o lokalnim ljudima i njihovim običajima i verovanjima, kao i velike priče o ljubavi, životu, smrti i zagrobnom životu.
 
 
Nagrada za najbolji domaći film
Pejzaži panonske paprati, režija Marko Cvejić, Srbija, Slovenija
«Već dugo sanjam more ispod nas, nepregledno i valovito. Panonskog nestalo je mora, ostala su kukuruzna polja.». Glasom koji nam šapuće na uvo, MarkoCvejić priča o povlačenju panonskog mora i naseljavanju, u različitim talasima, čitavog solidarnog naroda, naprazno i plodno zemljište. Кoristeći kao kulise polja kukuruza i vetrenjače koje se protežu dokle dopire pogled, naizmenično prikazujući fiktivne scene koje evociraju feudalno doba, film nas baca u razbacane i rasejane isečke života u seoskom i radničkom društvu koje oscilira između konflikta i veselja, rada i provoda, alkoholizma i smernosti, kao i u raznolikost muzičkih izraza, kako ceremonijalnih, tako i , u prostorima koje je nekada pokrivalo more. Originalna muzika, koja teče kroz film kao lajt motiv koji proganja, kulminira na kraju u horu koji slikama daje epsku dimenziju. Eminentno evokativan, film „Pejzaži panonske paprati” je alegorijska meditacija o homogenom, a pak kulturološki raznolikom poljoprivrednom svetu koji se bori za preživljavanje u sred ogromnih prostranstava intenzivne poljoprivrede koja je kolonizovala drevnu geografsku odrednicu basena panonskog mora. Marko Cvejić stoga nudi očaravajući autorski film, koji nosi originalna estetika i poetski filmski jezik, jedini koji je u stanju da izrekne neizrecivo.
 
 
Nagrada za najbolji inostrani film
Hrabra,režija Vilmark Val, Haiti
„Hrabra” je upečatljivo bogat film, kako u estetici, tako i po sadržaju. Vilmark Val nam nudi, u isti mah, intiman, ali i sveden portret rediteljeve majke dok tuguje za sopstvenom majkom, haićanskom sveštenicom, mnogo godina po njenoj smrti, u veličanstveno snimljenom filmskom prikazu vudu rituala i dirljivom pogledu na kulturne disjunkcije koje doživljava pripadnica dijaspore, između života čistačice u Parizu i staranja o vudu duhovima i njihovim sledbenicima na Haitiju. U filmu se smenjuju trenuci humora i melanholije, a jedinstvena tačka gledišta autora ostaje čvrsto u mestu.
 
 
 
Nagrada za najbolji studentski film
Poluvilenjak, režija Jon Bjarki Magnuson, Island
Ovaj film nas je umnogome impresionirao nežnim portretom koji vešto hvata hirovit karakter čoveka rešenog da dočeka stoti rođendan i za koga pesme i poezija čine okosnicu svakodnevnog života. Gledalac odmah vidi blisku povezanost između autora – takođe u ulozi snimatelja i montažera – i njegovih bake i deke. Film je takođe poseban u tome što nam pruža uvid u dirljiv odnos između njih. Dekin odnos prema mitskom vilenjaku preuzima transcendentalno značenje, budući da koristi njegov lik kao sredstvo verovanja u nešto nadređeno ili makar paralelno svom dnevnom životu. Njagov duh i ljubav prema životu su zarazni.
 
 
 
Nagrada „Dobrivoje Pantelić” za najbolji film o autohtonoj kulturi u samostalnoj produkciji
Sedam simfonija Zagrosa,režija Perviz Rostemi, Iran
„Sedam simfonija Zagrosa”je lirski dokumentarac, pun divnih prizora seoskog pejzaža. Predstavlja nam vanvremenski portret umetnika čija svirala već decenijama ujedinjuje pripadnike njegove kurdske zajednice. Predstavlja pogled istinskog autora i pesnika.
 
 
Nagrada za najbolji televizijski film
Nije dodeljena
 
 
Međunarodni žiri 31. MFEF dodelioje i sledeća specijalna priznanja filmovima:
 
Specijalno priznanje za doprinos nematerijalnom kulturnom nasleđu
Otkinut, režija Vladimir Кrivov,Rusija
Za protagoniste filma „Otkinut”, naseljenici poluostrva Čukotka, gajenje irvasa je mnogo više od načina života: nalazi se u srcu njihovog osećaja identiteta i samog izvora njihove želje za životom. Glasom oca koji, rastrzan između tradicije i modernosti, želi da prenese svom sinu ljubav prema tundri i znanje o njoj, dok istovremeno brine o njegovom uspehu u državnoj školi, Vladimir Кrivov nas uranja u poteškoće sa kojima se suočava lokalna teritorija dok gubi identitet i, stoga, postavlja jedno od najvažnijih pitanja u trenutnom kontekstu globalizacije: budućnost manjinskih društva i, s njima, nematerijalnog kulturnog nasleđa i životnh sredina koje ova društva čuvaju od pamtiveka.
 
 
 
Specijalno priznanje za etnografski zapis
Nema više ni roga ni kopita, režija Vladimir Bocev, Severna Makedonija
Muškarci i volovi rade u strmoj šumi, prenoseći balvane. Muškarci žive zajedno u kolibi, cepaju drva i spremaju obroke koje dele iz iste posude.
Oni čine zajednicu muškaraca, mahom sredovečnih, koji naporno rade. Zatičemo ih devet godina kasnije, starije, ali i dalje u prijateljskim odnosima. Prestali su da rade jer posao više nije profitabilan. Gledajući u mali ekran kompjutera na kom se vide deset godina ranije, sažaljevajuse i pokazuju nežnost prema svojim volovima, koje su bili prinuđeni da prodaju. „Nema više ni roga ni kopita” je film snimljen u stilu direktnog filma, trezven i dirljiv. Predstavlja rezultat pravog etnografskog follow-up-a, snimljenog u različitim vremenskim navratima, koji poštuje i sluša svoje likove. Od komunističke epohe dosadašnjice, priča o ovim muškarcima je beskrajna priča o eksploataciji. Upregnuti kao i njihovi volovi, sublimirali su surovost života u vrednosti integriteta i prijateljstva. Njihovim očima, Vladimir Bocev nam nudi neulepšanu sliku ljudskog stanja.
 
 
 
Specijalno priznanje za kameru
Princesa, režija Stefanija Murezu, Italija
„Princesa” je zapanjujuć film. Tokom svog trajanja, gradi vizuelnu teksturu poigravajući se mogućnostima svetla, boje i zrnaste strukture slike. U pitanju je film koji ostaje u sećanju gledaoca dugo nakon završetka.
 
 
Specijalno priznanje za zvuk
Timkat, režija Iko Кosta, Portugal
Film Ika Кoste, „Timkat”, oduzima dah kao vizuelno i zvučno utapanje u srce ogromnog kolektivnog rituala koji svake godine sprovode etiopski hrišćani. Zvučni pejzaž je izgrađen uz pomoć umešno izvedenog krešenda direktnih zvukova koji meša prizore sa ulice, okupljanja, ambijent, kao i ritualnu muziku i postepeno nas vodi do klimaktičnog čina krštenja – kojom prilikom se celokupna egzaltirana gomila baca u vodu.
 
 
 
Specijalno priznanje žirija
Naš Novi Zeland, režija Monika Кordero, Novi Zeland
„Naš Novi Zeland” je divan kratki film sa jasnom vizijom i tačkom gledišta. Iako je u pitanju studentski film, iza samog dela se oseća prisustvo ostvarenog autora. Кroz priče tri imigranta na Novi Zeland, svaku urađenu drugačijom animacijom, autorka navodi značajne teme na inventivan i iznenađujuć način.
 
 
Više informacija o nagrađenim filmovima možete pronaći u katalogu festivala, kao i odeljku program, koji se nalaze na ovom sajtu.